Brod u boci

Priznajem, imam problema s tim dućanom od samih početaka naše veze. Zapravo, kad ovako s neke vremenske distance analiziram taj odnos, uopće ne mogu dokučiti čime me je privukao. Izgledom zasigurno ne, više nalikuje skladištu rasutog tereta u sjevernoj luci nego li na pristojan šoking centar. Osoblje također. Njegovi poslovično suzdržani zaposlenici međusobno se obraćaju samo prezimenom, misteriozno nestaju sa blagajne, nikad ih ne možeš uhvatit ni za glavu ni za rep.

Istina, često upražnjavaju akcije. Volim akcije. Na akcijama imaš mogućnosti kupovati razne pizdarije koji ti uopće nisu potrebne i to po vrlo povoljnim cijenama. Recimo električno cijedilo za limune. To je jako dobra stvar. Ili super atraktivno donje rublje za jednokratnu upotrebu. Mini regal ukupne nosivosti sedamdeset i pet dekagrama. Plahte za bračni krevet dimenzija osamdeset puta šezdeset. Sve super kvalitetno.

I sad, zaista ne znam do čega je, puštaju li možda kroz klimatizacijske cijevi u tom dućanu neki bojni otrov koji ti u mozgu stimulira centar za kupovanje ili pak potrošače odmah na ulazu podvrgnu masovnoj hipnozi, ali eto, jednostavno se samom sebi ne mogu načuditi što sam sve u stanju potrpati u kolica čim ugledam tu čarobnu riječ - AKCIJA.
Nekidan sam primjerice kupio univerzalnu pumpu na mišićni pogon. Nema toga šta ona ne može napumpat! Ma sve živo, gume, buvele, balune, štramce, čamce, jarce, prasce, magarce! Samo brajo uštekaš na pravo misto i pumpaš do mile volje! Poala gušta...

Međutim, kad sam doma sve brižljivo raspakirao, shvatih da to neće ići tako lako. Istina, pumpa pumpa ko velika, nije da nije, ali od dvanaest vrsta priključaka koliko ih treba biti, u kutiji nađoh samo tri? Mora da je neka greška posrijedi.
Premda nevoljko, već sam se za pola sata vratio na mjesto zločina. Blagajnica me uputila do poslovođe.
Nadao sam se da će poslovođa biti neki krupni proćelavi brkajlija, a kad tamo ispred mene dojezdila neka modrooka i crnokosa nimfa u plavoj majičici od flisa. Na prsima joj piše TUCAK. E jebi ga... sve i da imam rojal fleš u rukama, protiv takve kombinacije s druge strane, totalno sam nemoćan.
Usprkos padu koncentracije, skupio sam snagu za jedan mirni prosvjed - Mlada damo, kupio sam maloprije kod vas ručnu, oprostite nožnu pumpu za bicikl, dušek i karijolu s dvanaest priključaka. Međutim, u kutiji je bilo samo njih tri. Odlučno zahtjevam da mi se prikopčate još devet puta!

Hm, da vidimo što mogu učiniti za vas, reče skladno građena poslovotkinja i bez oklijevanja dograbi pumpu iz mojih ruku. Manometar je istog trenutka poskočio za tisuću hektopaskala.
Ostao sam zbunjen njezinom spretnošću.
Uglavnom, okretala je moju spravu nekoliko puta, brižljivo proučila deklaraciju na ambalaži i vrlo brzo izrekla konačni pravorijek. Gospodine - ovdje vam lijepo piše da kod vaše pumpe postoji mogućnost ugradnje dvanaest priključaka, a ne da ih u kutiji ima toliko, razumijete!?

Pa i ne baš, znate nisam naročito dobar s njemačkim, samo vidim da se tu spominje 12 pieces, pa računam...
Istina, spominje se, ali samo kao mogućnost. Hm, zaista mi je žao, ali slijedeći put morate dobro pročitati tekst na ambalaži.
Ma super moja mala, ja sam mislija da je ovo dućan o' spize, kad ono - čitaonica. I to kakva, međunarodna, interkontinentalna. Mo'š birat 'oš čitat na kineskom, arapskom ili sanskrtu! Vidim da ću ubuduće morat vodit prevoditelja sa sobom.

U svakom slučaju, zakleo sam se da nikad više neću u tom dućanu kupit apsolutno ništa na akciji, a kamo li na ofenzivi.
I to samoobećanje "nikad više" trajalo je puna tri i po dana. Sve do jučer.

Opet akcija - Mosquito plug - Stechmucken stecker protiv komaraca! Jeee, pa to mi baš treba. Kaže - no chemicals, ideal for people with alergies. Aj falabogu, ovo sve razumin, ne moram ništa prevodit.
Samo uštekaš u struju, plavičasto svjetlo privuče krvopije i puc - rastavi ga na proste faktore! Ludilo. Osamdeset devet devedeset i devet. Ajde dobro, malo je skupo, mogu za te pare kupit dva obična aparatića s punjenjem, ali takvi ih uređaji samo odbijaju, a ovaj ih brale čoka nemilice!

Jedva sam dočekao tu večer. Išao u krevet već u devet i po. Uključio Mosquito plug - Stechmucken stecker. Jebote svijetli ko Jupiter! Al' barem će uništavat komarce. Predugo je ta gamad mene gnjavila. Sad im je došao sudnji čas. Okupan plavičastom svjetlošću utonuo sam u carstvo snova. Plavih naravno...



U neka doba noći - bzzzzzzzzz oko ušiju.
Nemoguće, to mora da je san.
Međutim, san se nastavio - bzzzzzzzzzzz...
Zuji, samo ti zuji, naletit ćeš brzo na moj novi Stechmucken stecker barabo jedna, a onda ima da te nema....
No, komarica nije odustajala. Moja ušesa bila su joj milija od provoda na rešetkama Blue nigth bara. Nije mi preostalo ništa drugo nego da je šugamanom zavrljačim po tintari. Ostala je krvava mrlja na bijelom zidu.
Al dobro, barem ću sad spavat na miru.
Ahaaaa...
Komarica nikad ne dolazi sama. A ova ne da nije bila sama, nego... Uglavnom, budio sam se te noći osam stotina šezdeset i tri puta, psovao, urlao, palio svjetla, isukao sablju, jurišao na bunkere, ako te noći nisam zaslužio Velered kraljice Jelene Rozge sjecite me tamo gdje sam najdeblji.
Stechmucken stecker mirno je svjetlio svojim plavičastim svjetlom. Miroljubiv neki šteker, taj nikome nije naudio. Niti će. Mas pater! Zašto sam da devedeset kuna?

S podočnjacima do podruma, s glavoboljom ko sa saturnovim prstenom oko tintare, dobauljao sam još istog jutra do omraženog dućana.
Opet Tucak na vratima.
Ovoga sam puta bio umnogome manje strpljiv.
Ova, ova glupost... koju prodajete na akciji za osamdeset devet devedeset devet... ovo ne vridi ni po boba, ma šta boba, ovo ne vridi ništa... ovo je kriminal, bi li vi ovo šinjorina draga uključili u vašu utičnicu pitam ja vas!
Modrooka crnokosa, nije se dala zbuniti.
Dajte da vidim...

Čita opet Tucakova mlada čita, mudrija nešto, vrti glavom, očima, hm, sad je moja, mislim se ja, sad ću joj naplatit sve duševne i tjelesne boli.
Jeste li pročitali uputstva? - pita ona, tek toliko da dobije na vremenu
Ama koja uputstva, šta tu imaš čitat uputstva, uštekaš aparat u struju i on ima da pobije sve živo šta leti u radijusu od pet kilometara!

Čekajte malo, da ipak pročitamo upustva...
Ajde dobro, pročitajmo uputstva.
Upotrebljavajte i čuvajte uređaj izvan dohvata djece...
Djeca definitivno ništa nisu dohvatila.
Uređaj se smije koristiti samo u zatvorenim prostorima...
Koristio se u zatvorenom prostoru.
Nije prikladno upotrebljavati električni rastjerivač komaraca u sjenicima, štalama i sličnim mjestima...
Ama Tucakice draga, nou štale, nou sjenici, nou slična mjesta.
Jeste li ga upotrebljavali u mraku?
U totalnom mraku! Sve po uputstvima. Ali ne vridi ništa! ne može ubit ni trun prašine, ni krepanu grinju, a kamo li komarca!
A pazite ovo - Nije predviđeno da ovaj uređaj koriste osobe smanjenih fizičkih ili mentalnih sposobnosti, osim ako ih ne nadgleda osoba odgovorna za njihovu sigurnost.
Šinjorina, priznat ću vam nisam u formi ka prije, ali moje fizičke sposobnosti su još uvijek jako dobre, o mentalnom zdravlju da i ne govorimo...

Hm gospodine, kažete da često kupujute kod nas?
Kupujem!
Kupujete na našim akcijama...
Kupujem!
Nekidan ste mi se žalili zbog one pumpe.
Jesam!
I rekli ste mi da već sedam puta niste bili zadovoljni našim proizvodima.
Tako je!
I vi unatoč tome, još uvijek kupujete kod nas?
Kupujem!
I tvrdite da ste mentalno zdravi!?

Jurcajući prstenom oko Splitopolisa malo koji će putnik namjernik biti svjestan da prolazi uz, ili mostovima preko čak tri rijeke koje "piju" vodu žedne Dalmatinske zagore. Pantan, Jadro i Žrnovnica, rijeke su koje su onako na prvi pogled, gotovo beznačajne i jedva da zaslužuju upis u akte ministarstva vodnog gospodarstva. Naravno, riječ je o zabludi. Da nije Jadra, ne bi Splita bilo. Da nije Žrnovnice, ne bi bilo antičkog Epetiona, a da Pantana nije, možda bi i bilo Trogira, ali zasigurno ne bi bilo ovoliko komaraca.
Možda će netko pomisliti, neš ti rijeka, sve zajedno nemaju deset kilometara toka. Opet zabluda! Nisu one kratke, nego je more blizu! Molim lijepo...



Ako se nastave ovakvi trendovi globalnog zagrijavanja od kojeg svako toliko cvokoćemo dentjerama ko Kikui dok govore, a po svoj prilici hoće, more će s vremenom preplaviti ove dražesne riječice tako da će od njih ostati samo tajanstvene vrulje.

Zanimljivo, lokalno stanovništvo ove rijeke ne naziva svojim imenom već za svaku od njih jednostavno kažu - Rika. I pri tom nema zabune. Ona naša je Rika, a one ostale su druge Rike...



Proljetna predvečerja idealno su vrijeme za napravit đir uz Riku. U to vrijeme psi izvode svoje vlasnike u šetnju. Oko Rike je živo i veselo. Mladići kajakaše. Debeli, koji još uvijek nisu izgubili sve nade u gubitak kojeg gramića masnog tkiva, džogiraju, trče, točnije reći - lipšu, plaze jezik i posrću gotovo na rubu predinfarktnog stanja. Oni koji su se davno oprostili od svojih snova u mršavu budućnost - samo fotografiraju.







Naišli smo i na slapić, a gdje je slapić, tu je i Cesarić!

Teče i teče, teče jedan slap,
što u njemu znači moja mala kap...



Gle, 50 lipa ispod slapa pliva
boca se vrti i pleše kao da je živa!



Čujem da se će se ubuduće plastične vrećice u dućanima plaćati po dvije kune.
Mislim da to nije dobar prijedlog.
Takve pizdarije trebaju koštati najmanje dvadeset kuna!
Štoviše, sve one persone koji šetuckaju okolo s plastičnim kesama u rukama treba s prezirom odbaciti.
Gnuš- gnuš, ti jedan nosaču plastičnih kesica, ne želim se družiti s tobom!
Hitno je potrebno dizajnirati platnene vrećice koje će se moći nositi oko pojasa, kao pederuše. Ili već kao neki drugi odjevni predmet.
No dobro, odlutao sam s teme...



Na Riku se spušta noć. Romantično je. U daljini se čuje motokultivator.
Trava uživa u večernjem tuširanju.
Rupice za golf pune su dojmova od loptica s kojima su se danas družile.
Mi smo se umorili.
Idemo nešto večerat.
Sutra ćemo trčat.
Uz Riku, naravno...

Brk mu je bio moćan, žena zgodna, a kuća ružna. No, njemu je bila dobra. Kuća naravno. Gipsani lavovi na ulazu budno su čuvali vrtne patuljke, a betonski stupići suvereno su odredili granice polukružnim balkonima. No dobro. O ukusima se najstrasnije raspravlja. Nitko nije znao čime se konkretno bavi, ali novaca mu nikada nije nedostajalo. Navodno je prije rata radio u predstavništvu Agrokoke, ali posljednjih dvadesetak godina uglavnom živi i djeluje kao samostalni manjamuktaš. Zli jezici bi ponekad zapalucali spominjući neke otete parcele u Krušici donjoj, no takve ga glasine nisu isuviše uzbuđivale. Doimao se dobroćudnim. Volio se družiti s poznatim facama i to mu je divno čudo uspjevalo. Njegovo lice često se moglo vidjeti u tiskovinama šarenih boja. Nikad u glavnoj roli, uvijek kao privjesak, ali inšoma dela šoma, s vremenom je njegov brk postao opće prepoznatljiv.



Bio je na "ti" sa svim značajnijim direktorima u županiji, slučajni uzvanik na svečanim domjencima, konoba kod Dunde u Sitnu Gornjem postala je njegova proljetna rezidencija. Hrskava pečena janjetina u društvu novopečenih bogataša njegova dobitna kombinacija. Početkom ljeta bi se ukazao na splitskim festivalima i sličnim lumperajkama. Političari mu nisu bili pretjerano zanimljivi. Istina, jednom je umalo izazvao diplomatski incident kad je pozvao Svetog Oca na piće nakon mise na netom nasutom Žnjanu. Nešto kasnije ostao je silno razočaran što nije prošao audiciju za Big Brother. To mu je bila velika želja. No zato je briljirao u "večeri za pet". Spremio je najslasniju večeru u povijesti šoa. Svi su ostali ugodno iznenađeni njegovim kulinarskim sposobnostima. Kasnije je nepravedno diskvalificiran jer se saznalo da mu je već gotova jela u kuću dostavio poznati kuhar Boris Megdanović. Večera se pamti, diskvalifikacija baš i ne. Osokoljen uspjehom, pokušao je i mijenjati ženu. Zamisao da sudjeluje u najglupljoj emisiji u povijesti čovječanstva, njoj se nije osobito svidjela. Način na koji su usaglasili stavove ostao je obavijen velom tajne, ali slučajno ili ne - na danima maslinova ulja pojavio se s velikom šljivom ispod oka.



U posljednje vrijeme malko se primirio, kriza je očito drastično prorijedila broj glamugroznih događanja na hrvatskom jugu. Dobroćudnog manjamuktaša potpuno sam izgubio iz vida sve do jučer kad sam ga prepoznao u Tommyja. Zapravo, čuo sam ga kako žustro raspravlja s mesarom. Prijatelju, daj mi telećih bržola, ali ne bilo kakvih samo najboljih, e to to, aj baci na vagu, a moga si brate dodat i štakod žunte, e tako tako, šta kažeš kilo i po, unti jarca, puno mi je to, aj skini malo, vid'ga pa to je puno kostiju, šta kažeš, dat ćeš mi plećku, aj dobro, aj aj samo brže, priša mi je!

Mesar je znalački uslišio sve posebne zahtjeve velecijenjenog potrošača, a ovaj se, zgrabivši kesu s mesom sjurio prema kasi. Tamo se doslovce sudario s jednom jedrom djevojkom zadavši joj bodiček u pleksus. Dok se stamena plavojka snašla od iznenadnog udara brkatog torpeda, on je već preskočio troje ljude koji su strpljivo čekali u redu stalno vičući – priša mi je, priša mi je!

Uz prigodno kolutanje očiju, nisu imali drugog izbora. No, to nije sve. Kad je trebalo platiti račun, sjetio se da nije uzeo salatu. Salata – nije to nikakav problem!
Mala, ej mala – slušaj – obratio se djelatnici na odjelu voća i povrća – daj mi brzo dvi salate!

Mala se ispočetka pravila da ga ne čuje, mirno je preslagivala banane i kukumare u kutije. Uostalom, ako mu bilo šta treba, neka sam dođe i odabere.
Malaaaaaaa, ješčula, daj mi dvi salaaaaaate, priša mi je – odjekivao je Tommyjem njegov hroptavi glas. Ljudi iza njega počeli su nervozno cupkati na mjestu. Vidjevši da nema previše izbora, mala mu je krotko i nadasve svečano uručila dvije glavate salate.

Evo – jeste li zadovoljni!?
A gospeti, mogla si i bolje komade izabrat...

Mrmljajući nešto nepristojno sebi u bradu, odjurio je prema vratima ostavivši iza sebe prigodni žamor okupljenog pučanstva.
Ipak je on, na neki način – selebriti, jel 'da...



U svakom slučaju, uredno sam platio svoj ceh, skoknuo do obližnje pekare po kukuruzni francuz, a za to vrijeme, naš selebriti je sasvim zaboravio na žurbu. Opušteno je ćaskao s nekim poznanikom, ne pokazujući više ni najmanjim znakom da mu je priša! Ma pogledaj mustre, u dućanu je preskočija osam ljudi, a sad tu laprda i lamata rukama! Pa da ga ne bi čovik bombiza u templa!

Poželio sam se uvaženom selebritiju obratiti s nekoliko umilnih riječi i blago upozoriti na neprimjereno ponašanje, ali on me je, potpuno neočekivano preduhitrio. Krenuo je prema meni širokog osmijeha i sav srdačan gromko uzviknuo – A di si prijatelju!?

Hej, ja njegov prijatelj? Pa s tim tipom se nikad u životu nisam upoznao, nikad nismo razmijenili niti jednu jedinu riječ. A sad sam njegov prijatelj? Ma vjerojatno me zamijenio s nekim.

A evo, tu sam – nemušto sam promrmljao još ne dolazeći k sebi od iznenadnog izljeva srdačnosti, nastojeći se što prije izvući iz neugodne situacije. Međutim, slijedećim me pitanjem potpuno dotukao

A još si na škveru, ha?

Moooolim? Sad više nema greške, on zna da sam još na škveru pa jeboooooote!
Ko zna šta još zna?

Ostao sam zabezeknut sa svim tim kesama u rukama, dok sam se izvlačio iz ralja sveprisutnog stvora, jedino sam još uspio čuti kako mi je neka bakica kao slučajno u prolazu dobacila – s kim si takav si...

Poprilično mi ide na kukurijek ona teorija po kojoj nitko nije kriv dok se na sudu ne dokaže da je kriv. Kad nakon dvadeset odgoda, osamdeset svjedoka i tisuću sati rasprave, sudac zvekne batom o bukvin stol i kaže - zaista je kriv, onda opet nije kriv jer je presuda kao nepravomoćna. Kad nakon daljnjih deset tisuća dana žalbi, molbi i selidbi, presuda konačno postane pravomoćna čak ni tada nije kriv jer je suđenje naravno - politički motivirano. Ukoliko nema dobrog sveca zaštitnika pukom nesmotrenošću dospije u ćuzu gdje se neko vrijeme druži s tipovima koji su gle čuda – svi do jednog žrtve montiranih procesa!



Nakon što odsluži pedesetinu kazne puste ga na vikend s kojeg se zaboravi vratiti. Pojavi se u bajboku tek kada mu obećaju korištenje zatvorskog godišnjeg odmora. Sav svjež i čio poslije dvadeset i pet dana raja, nekim se čudom ipak povrati u apsanu iz koje ga odmah slijedećeg jutra puste zbog dobrog vladanja. Dok mu vraćaju kožni remen, špigete i Gillete Mach 3 Ultrasonic spectra extra blejd šejv, fino ga upozore da ne smije napuštati zemlju. I on zaista, cijelo to vrijeme ne napusti Zemlju. Planetu, naravno. Samo se prošeta jedno dvanajstak puta preko Breg(r)ane. Policija ništa ne zna o tome. Policija ni u kom slučaju nije kriva. Sud ne zna zašto policija ne zna. Ni sud nije kriv. Shit happens, nitko nije kriv!

Kad sam kao klinjo upijao priče o gusarima i velikim moreplovcima, uvijek bi mi zbunjozu donosila jedna rečenica koja se stalno provlačila, rečenica koju bi najčešće izgovarali kapetani, kao u stilu - "isplovit ćemo za prve plime"...



Naravno, kao dite s mora, znao sam za plimu i oseku, ali brate - nije mi baš jasno bilo zašto bi se morala čekat plima da se isplovi? Mislim, u čemu je stvar, kod nas je to sasvim jednostavno, dođeš na brod, odrišiš cime, digneš idra i otploviš, kakva plima, kakva oseka!?

Nešto kasnije sam saznao da su oscilacije mora u našem Jadranu znatno manje nego na tim dalekim oceanskim širinama, negdje sam pronašao podatak da razlika između plime i oseke na sjevernom Atlantiku može iznositi čak 16 metara. Pa to je sasvim zgodno ako moraš na svom brodiću dat ruku-dvi antifoulinga, ali isploviti iz luke po takvim osekama, priznat ćete, nije baš najjednostavnija stvar.



No dobro, danas također prihvaćam spoznaju da upravo Mjesec ima najjači uticaj na plimu i oseku i u pravilu, plima se pojavljuje na onoj strani Zemlje koja "gleda" prema Mjesecu, ali zanimljivo, u isto se vrijeme plima javlja i na totalno suprotnom kraju plavog planeta. Dakle, kad se more podigne na našem 16. meridijanu ista se pojava dogodi i na 164. tamo negdje kod otoka Mokumanamane usred Pacifika! I tako se tokom 24 sata izmjene po dvije plime i oseke.



Osim Mjeseca, na plimu i oseku utječu ciklone i anticiklone, pa "vrime po jugu" u pravilu donese visoko more za razliku od Azorskih ili Sibirskih anticiklona koje radost pak donose školjkolovcima.

Ipak, nešto me muči. Ako dva puta dnevno dođe plima i isto tako dva puta dnevno dođe oseka, pa čovječe - kamo ode svo to more? Na klupu za rezerve? Mislim, ako je u ovom trenutku plima, recimo u Kaštelanskom zaljevu, znači da u čitavom zaljevu ima toliko i toliko kubika vode, jel tako? E sad, kad plima prođe i za šest sati oseka navrati u goste - po nekoj logici bi u tom istom zaljevu sad trebalo bit znatno manja količina vode. Di je uteklo more? U Brački kanal?
A di je ono iz Bračkog kanala? U Neretvanski? Pa ako pogledamo čitav Jadran, znači li to da nam on biži preko Otrantskih vrata? A Sredozemlje preko Gibraltara na Atlantik i Sueskog kanala u Crveno more? Pa to su čitave rijeke, veće od Amazone i Nila! Kako ih ne vidimo, kako ih ne osjetimo!?
Odnose li se ovakve mijene i na sve druge tekućine? Isplati li nam se benzin ili vino kupovat samo dok traje oseka? Ako je naše tijelo sastavljeno od 65-70 posto vode, javljaju li se i u nama plime i oseke? Hm, kod mene izgleda - uvijek je plima



Auh, zabolila me glava od rješavanja ovih silnih problema, a da vam iskreno kažem i nije mi naročito stalo do odgovora, previše znanja ponekad nije dobro, može ubit maštanja! Znanju svaka čast, ali ako ostanem bez mašte, onda znači da sam o'ša uprdec.
Ako je znanje moć, neznanje je blaženstvo!



A eto, nevezano, za ovu temu, dobijam već prosvjedna pisma zašto ne objavljujem rezultate netom završenog natječaja za Live Inspire!? Pa dobro - kažem ja - sve vam tamo piše!
Ali - zašto ne kažeš da si pobjednik!
Ne smatram se pobjednikom, bloganje nije sportska disciplina, samo sam skupio najviše glasova
U Hrvatskoj, dakako...
Zanimljivo, dobio sam najviše glasova od svih blogera zemalja bivše Juge!

I što je još zanimljvije, Albanci i Mađari su puno zdušnije "navijali" za svoje nego bivši Jugići. Što je u krajnjem slučaju vrlo zanimljiv sociološki fenomen. U detalje za sada ne bi.
Zapravo, želim se zahvaliti Ivanu Brezaku-Brkanu i Hrvoju Ivančiću, mojim, ajmo to reći - konkurentima u ovom natjecanju kao i našem "izborniku" Ivanu Polojecu.
Bilo je ovo jako ugodno iskustvo. Biti pobjednik - i te kako
I da, ukoliko želite, možete i vi sudjelovati u nastavku ovog natjecanja, autor najinspirativnije fotografije dobit će nagradno putovanje u Italiju za dvije osobe. Pročitajte pravila i prijavite se. Vrijedi pokušati!