Onaj ko nema (nešto), čezne za tim da ima, a onaj koji ima, obično i ne zna šta ima.
Tako i moj mali grad očito ne zna šta ima. Kao primjer prvi; još u 13. stoljeću, u Trogiru je osnovana prva apoteka na istočnoj obali Jadrana. Od nje naravno nije ostalo sačuvano ništa, pa su primat preuzeli pametniji i poduzetniji Dubrovčani koji se diče svojom ljekarnom u samostanu Male Braće, iz 1242. godine, ako se ne varam.

Trogir ima još jednu znamenitost za koju i ne zna da je ima. Park stare aristokratske obitelji Garagnin-Fanfogna, koji se nalazi gotovo u samom centru grada, smatra se prvim botaničkim vrtom u Hrvatskoj. Osnovan je krajem 18. stoljeća, a iz godine 1802. datiraju "Zabilješke o stablašicama, cvijeću i mirisnim travama", pa se zbog toga upravo ova godina uzima kao godina osnivanja.





Na ovom crtežu parka iz prve polovice 19. stoljeća, jasno se vidi raspored aleja i putova. U okviru vrta nalazila se i kućica za čuvara sa staklenikom i paviljonom, vrtlareva kućica, te konjušnica. Bilo je tu i antičkih spomenika, glorijeta, brežuljaka i umjetnih humaka.
U parku su se izvodili pokusi sa biljem, pa tako postoje čak i katalozi botaničara na latinskom jeziku iz 1828 i 1829. godine.

Kakvo je danas stanje perivoja Garagnin? Vjerojatno pretpostavljate, ali ajmo koristiti najblaži izraz – zapušteno ruglo. Imati takav spomenik vrtne arhitekture u centru grada, a ne znati što s njime, stvoriti od njega crnu rupu, zaraslu u šikaru idealnu za pijance, skitnice i one koje je neplanirano uvatila trčkavica, e to je zaista umijeće!

I nije takvo stanje samo zadnjih godina, to već traje najmanje desetljećima, ja u stvari niti ne pamtim da je taj "Garanjinov vrtal" kako ga nazivaju danas, ikada izgledao kako zaslužuje. Niti jedna od gradskih vladajućih struktura se nije potrudila da riješi to pitanje, već samo prebacuju lopticu, elegantno se izvlače da taj park i tako nije u nadležnosti grada, već "Javne ustanove za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima na području Splitsko-Dalmatinske županije".

A na njihovim stranicama lijepo piše slijedeće.
Park Garagnin-Fanfogna u Trogiru je zaštićen kao spomenik parkovne arhitekture 1962. godine zbog ljepote parka i sastava bilja u njemu. Nalazi se na ulazu u centar Trogira. To je perivoj, velike hortikulturne i kulturno – povijesne vrijednosti, koji je stvaran kroz više stoljeća, te sadrži utjecaje različitih stilova i namjena. Izrazito je lijep primjer naše starije vrtne arhitekture.
Njegove temeljne vrijednosti su organizacija i kompozicija prostora i sadržaja u njemu, te pojedini vrijedni, rijetki i egzotični primjerci biljaka znatnih dimenzija. Pojedina stabla u parku, stare česmine, lovori i dr., predstavljaju prirodne rijetkosti i vrijedan botanički materijal. Također obiluje i kulturnim spomenicima, jer je to nekoć bio privatni perivoj jedne aristokratske obitelji. Park je u naravi javna gradska zelena površina, a ima površinu od 1,3 ha.

Da, a ta današnja "zaštita" se najviše očituje u tome da su ulazna vrata parka zaštićena primjerenim lancem sa katancem. Eto, mi zaštitili, a vi kako oćete, i tako nemamo love za bilo šta!
Lijepo! Krasno!





Naravno, u park se može ući na sto drugih način, pa zašto ne bih i ja, ovako u blogerske svrhe. Smeća unutra ima koliko hoćete, doduše ipak nešto manje nego proteklih godina, sve je naravno obraslo travom i korovom, antički reljefi išarani sprejem...
Među grmljem crkotina neke životinje neprepoznatljivog izgleda. Fond stabala i grmlja značajno osiromašen.
Cviće...Šta je to cviće!?

Na ovim slikama ipak to nećete vidit, moj objektiv po defaultu ne uspjeva zabilježit te gnjusne prizore. Uostalom, svi vi dobro znate kako izgledaju hrpe razbacanog smeća, je li tako? Nećemo prostor bloga mi moga zagađivat!

Može li se išta napravit? Dokle ćemo čekat? Umjesto da imamo nešto čime ćemo se dičit, primorani smo okretat glavu na drugu stranu.Kad već državne ustanove ne mogu, ne znaju ili ne žele ništa napravit, nema druge nego napravit neku smislenu kampanju.







A ne želim uopće ni promislit na to, da je možda nekome čak i u interesu da sve to totalno propadne, pa da se taj atraktivni prostor fino privatizira i valorizira na najbolji mogući način.
Nu kliko bi se ovđe dalo apartmana saziđat!
Ne, stvarno ne znam odakle mi je došla na pamet ova prljava misao!
Nadam se da je neće zamjetit nitko od potencijalnih "investitora"...