srijeda, 04.04.2007.

~Prvih sedam su najvažnije
~

Posjedujete li komunikacijske vještine?
Kako nemate, nemojte bit smiješni!
Danas ne možete apsolutno ništa napravit ako ne znate dobro komunicirati.
U gotovo svim oglasima za pronalazak kakvog-takvog posla, kao jednu od najpoželjnijih osobina, tražit će od vas upravo te famozne komunikacijske vještine, pa makar tražili samo posao pomoćnog vodoinstalatera, dimnjačara, voćara-vinogradara ili pak brusača i jetkača stakla. U svakodnevnom kontaktu sa vašim kolegama, klijentima i poslovnim partnerima, morate u svakom trenutku biti:

- Čisti
- Vjerodostojni
- Uredni/dobro obučeni
- Svestrani
- Uslužni
- Prijateljski raspoloženi
- Susretljivi
- Suosjećajni
- Pristojni
- Povjerljivi

Sve je to teoretski divno i krasno, ali pitam se je li moguće da apsolutno sa svima budete upravo ovakvi? Vrlo dobro znam da sam i ja sa različitim ljudima na vrlo različitim stupnjevima komunikacije. Sa ljudima s kojima se mogu nać na istim valnim duljinama, ništa mi neće bit teško. Čak i da me nazovu i u podne i u ponoć i zamole me bilo šta, napravit ću sve šta je u mojoj moći. Ali sa tupadžijama, napornim tipovima i svim inima koji mi ni u teoriji nisu «legli», bit ću vjerojatno arogantan, nesusretljiv i potpuno zatvoren.I tako ću im dat dosta materijala za ogovaranje. Ma ko ih šljivi uopće! Još se nije rodija ko je svima ugodija.
Uostalom ako je iskrenost osobina koja je oduvijek bila jako cjenjena, zašto ja ne mogu iskreno nekome reć:
«Ne sviđaš mi se, odvratan si mi – odjebaus!»

Koliko je vremena potrebno da procijenimo nekoga kao osobu?
Pet minuti, po ure, dva dana?
Ne biste vjerovali – samo sedam sekundi!
Da, upravo za tih prvih sedam sekundi pri prvom kontaktu, na temelju vizualnog dojma, onoga šta neka osoba izgovori i načina na koji to izgovori, formirat ćemo svoje mišljenje o njoj.
I to mišljenje čak i neće ovisiti o sadržaju onoga šta će vam ta peršona reć, već o prijateljskom izrazu lica i tonu glasa vašeg sugovornika.
Znači ipak je bitnija forma nego sadržaj!
Nema druge prilike za sticanje prvog dojma, dakle zapamtite dobro – prvih sedam su najbitnije! Prvi sedam sekundi ofkors, da ne bi slučajno ili namjerno nešto drugo promislili.

Naravno, ovo sve navedeno nije rezultat nekog mog «znanstvenog» istraživanja, već sam do ovih saznanja doša kopajući po internetu. A u stvari, danas sam mislija pisat o nečem sasvim drugom, ali tok misli me kao i obično odvuka daleko, daleko...

Znamo da nitko od nas nije usamljen otok i da smo svi mi, htjeli mi to ili ne, «osuđeni» na razne vrste komunikacije kako verbalne tako i neverbalne.
A meni je izuzetno zanimljiva upravo ova naša blogerska komunikacija. Da sam kojim slučajem sociolog, vjerojatno bi mi ovo bila idealna podloga za nekakvu «dubinsku» analizu, ali nema veze, mogu ja ovako i laički reć dvi-tri riči.

Mnogi cinici i ignoranti će i na sam spomen bloga i blogera odmahivat rukom i nastojit vas uvjerit kako je sve to samo «pišit ću - kakit ću» sistem. Ali to i nije najbitnije, neka svatko misli šta oće, a šta ću im ja...

U moru blogova koje namjerno ili manje-više slučajno posjećujemo, nailazimo na neke koji nam se dopadnu i učine dobrima. Pa onda koji put i komentiramo, koji put i ne, ali u svakom slučaju dobijemo nekakav dojam o autoru bloga. I neminovno počinješ razmišljat u stilu «pa kako izgleda ovo čeljade»!? Uskraćeni za vizualnu i audio komunikaciju, najčešće stvaramo neku svoju sliku u glavi, pa ti se učini recimo da Ćuvitar izgleda ka James Dean, Wanda ka Monica Belucci, a 101 dalmatinka ka Uma Thurman.

Upozna sam do sada desetak blogera, ljudi koje otprije nisam poznava i našli smo se zajedno upravo zahvaljujući bloganju. I svi, doslovce svi, fizički su izgledali drukčije nego šta sam ih zamišlja u svojoj glavi. Ne kažem ni da su «ispali» lipši ili ružniji, ni da su deblji ili mršaviji – ali jednostavno su drukčiji!

Ali već nakon tog početnog «šoka», kad krene razgovor, onda nema više dileme.
Ma da, to su oni, nemogu nikako uteć od sebe, pravi, spontani i duhoviti, upravo onakvi kakvi su na svojim blogovima i u postovima. U tome i vjerojatno jest, draž ovog «obrnutog» upoznavanja. Ne znam je li i u ovakvim slučajevima teorija o onih početnih sedam sekundi održiva.

Znam samo da bi volija, a siguran sam i da hoću, upoznat još puno vas od moje «virtualne» ekipe. Baš me zanima izgleda li recimo Big Blue kao Betty Blue, ili Pupak Svijeta kao Lara Croft?
Ma u svakom slučaju, sastat ću kad-tad sa svima vama, pa ćemo konačno i popit ova silna pića koja sam vam obeća, a koja ste odavno već zaslužili.

I još nešto sasvim nevezano za temu. Ne čini li vam se da je ovih dana zavladala neka depresija u blogosferi!?
Bit će da je to zbog vrimena.
Kažu neke «mudre» narodne poslovice da kakvo bude vrime na današnji dan, četvrti četvrtoga, da će tako isto bit slijedećih četrdeset dana.
Vanka pljušti kiša ka blesava, a popodne najavljuju buru.
Četrdeset dana...
Neće valjda?


<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se