srijeda, 11.04.2007.

~Vozačka je tuga pregolema...
~


Sa nelagodom u duši i zebnjom u takujinu, svake godine u ovo doba očekujem "te" fatalne dane. Opća nervoza, osip, tegobe s očima, bolovi u kralježnici, grlobolja, glavobolja, migrena, grčevi u trbuhu, mučnina, emocionalna nestabilnost, sklonost nezgodama, teškoće u koordinaciji, tjeskoba, umor, zbunjenost, povučenost, promjenjiv libido...
To vam je takozvani pred registracijski sindrom (PRS). Javlja se obično od trenutka kad vas vaša mila i draga osigurateljska kuća pismenim putem obavijesti da vam dana tog i tog, ističe osiguranje i da će im biti veoma drago ukoliko ponovno baš njima ukažete povjerenje. U potpisu je obično neki "srdačno Vaš" šef sektora, kojega nikad u životu niste ni čuli ni vidili, a kamo li bili srdačni s njim.

Nedavna iznenadna kiša i nestabilno ševrljanje i šlajfanje po gradskim ulicama, na specifičan način su mi dali do znanja ono šta sam doduše zna i prije, ali sad više nisam ima kud - krajnje je vrime za kupovinu novih guma. Gum(ic)a glavu čuva, s time se nije za igrat...

Nedaleko od moje kuće ima novotvoreni raskošni salon auto-guma. Svih oblika i dimenzija. Idem tamo, da vidim šta imaju...
Za pultom neki tip u odijelu, odjeven je bolje nego broker sa franfurtske burze.

- Dobar dan, dobar dan...
- Trebam nove gume za auto, te i te dimezije...- započnem veleumnu konverzaciju s "brokerom"
- Prva, druga ili treća?
- Šta prva druga ili treća? – već mi je unija full zbunjozu
- Oćete li prvu, drugu ili treću? – opet će on
- Ma, ja bi prominija sve četiri gume...
- Kategoriju gospodine, koju ćete kategoriju guma – prosikće "ljubazni" prodavač
- Treća vam ništa ne valja, druga kako-tako, pa vi kako oćete...
- A onda ću prvu kategoriju, pa nisam ja bezveznjak druge ili treće kategorije...
- Imamo Michelin, Bridgestone i Goodyear, evo baš vam imamo na akciji ove Goodyear, samo 498 kuna svaka.
- Ohhhh, super, obožavam akcije, a cijena povoljna za propuvat, niti petsto kuna, šta mi je to, dvi iljade za sve četiri...
- Dogovoreno...
- Odlično ste prošli gospodine, ove gume su vam vrhunska kvaliteta!

Bolje da me nije čuja šta sam promrmlja o tome kako sam "odlično" proša, ali nema mi druge, plati pa se rugaj. I stvarno za dvadesetak minuta sve je bilo gotovo, auto leži na cesti ka novi...

Slijedeći korak je redovan servis na osamdeset iljada kilometara. Na svu sriću, ovi današnji auti se ne kvare ka one kragujevačke kante prije, ali u svakom slučaju morate imat uredno ispunjenu servisnu knjižicu, tako da naši vrli serviseri opet nađu elegantan način kako će vam izvuć lovu.
Ne dolazi u obzir da sami mjenjate ulje, filtere i tekućine za pranje stakala, to sve mora biti obavljeno u ovlaštenom servisu od strane posebno stručne i školovane osobe. Ahhhh, moš mislit......
I ovi imaju recepciju. Sve po propisu, uredno, čisto. Na zidovima slike bjesnih Alfi i Lancia. Lagano svira muzika. Milo i Mate-Mišo.... Ovlašteni serviser, posebno školovan i obučen za najdelikatnije poslove, uzima moju servisnu knjižicu, ubada po tastaturi izuzetnom vještinom. A čoviče šta je spor, kad bi ovaj napisa blog.....
Tipka već pet minuti, drž-nedaj i konačno iz printera izlazi nekakav formular....

-Evo ovde potpišite, napravit ćemo servis i provjerit ćemo vam tu lampicu šta ste rekli da vam stalno svitli

E, ovo mi je najdraže, sad moram potpisat bjanko radni nalog i time im dajem dopuštenje da rade šta ih je god volja. Lipo, lipo, ali opet nema mi druge – poslušno potpisujem.

- Bit će vam gotovo za uru vrimena, uru i kvarat možda...
- Sad ću ja ovo odma dat me'ančaru....
- Dobro, vidimo se.

Ostavljam svoje "čedo" na milost i nemilost ovlaštenom me'ančaru koji na izrazito kulerski način i s neizbježnim duvanom u ruci započinje stručni posao. Jeste li ikad upoznali nekog me'ančara koji ne puši!?
Priznajem, fasciniram sam sa ovim tipovima iz auto-industrije. Koji su to frajeri! Sve znaju, u sve se razume, zatrpavaju nas stotinama stručnih izraza koje k... ne razumimo. Taman kad povežemo šta su pakne, a šta platine, u kakvoj su međusobnoj vezi i ovisnosti getriba, kvačilo i poluosovina, oni opale još jednu kanonadu stručnih izraza. I ne pričaju ni o čemu drugom, samo o autima...Da mi je znat kako komuniciraju sa ženama....

Ništa, nakon "ubijanja" ure vrimena u obližnjem kafiću, vraćam se do servisa, vidim da je posal završen i opet dolazim stručnom djelatniku za kompjuterom.
Opet slijedi nevješto ubadanje po tipkovnici....

-Samo čas, da vam napravim račun...-
Ajde dobro, isprintaj ga više... – više mi je dosadilo čekat, sve kontam u sebi koliko će me ovo doć, računam 700-800 kuna u vrh glave....
- Konačno dočekam i taj svečani trenutak kad račun izlazi iz printera.
- Iljadu trista četdeset i osam kuna, šezdeset i dvi lipe! – ozarena lica će stručni djelatnik
-Enti jarca, prasca, magarca, ijadu trista te komaraca ujilo! Odakle sad iljadutrista kuna!?

Gledam po računu, prominili su filter zraka, filter ulja, ulje, svićice, tekućine, ajde dobro to su morali, ali vidim da su naplatili "ruke" 2.85 radna sata po 200 kuna plus PDV. Radni sat mehaničara dvista kuna!??? A zašto sam ja studira Gospe moja, jesam li moga lipo poć u školu za automehaničare?

I kako može naplatit skoro tri, kad je radija nešto malo više od jedne ure?
A šta ćeš sad, nema druge, tako ti je kako ti je, možeš platit ili ostavit auto u servisu.
Nema raprave sa ovlaštenim i stručnim serviserima kume moj, opet ti je na djelu poznati sistem – plati pa se rugaj...

I konačno nakon svih ovih pripremnih radnji, slijedi završni show program sa izmuzivanjem love. Stručna djelatnica u osiguravajućem društvu je bila izuzetno ljubazna pa mi je za dugogodišnju vjernost poklonila čak i skupocjeni upaljač sa logom društva, vrijedan sigurno kojih kunu i 99 lipa, nakon šta sam joj iskešira opet skoro iljadu i trista kuna.
Sa pedeset posto popusta naravno....

Na tehničkom pregledu opet slična priča. Plati sinko moj najprije tehnički, pa eko test, pa posebno rješenje o naknadi za okoliš uz korektivne faktore, pa.....
Sva je srića šta danas ipak imamo stanice za tehnički pregled na svakome kantunu, pa više nema gužvi, ali su "stručni djelatnici" u tim stanicama ipak ostali na svojevrsnom pijedestalu. Čovječe, to su face! Koji inženjeri, likari, profešuri, ma ne vridu oni zajedno ni po boba, naspram ovim našim "tehničarima". Naše sudbine su u njihovim rukama. Oni su apsolutni gospodari situacije. Oni procjenuju je li vaše auto udovoljava ili ne, svim mogućim zahtjevima i propisima. I konačno kad dočekate taj odlučujući trenutak kad vaš ovlašteni tehničar u plavoj kecelji i pola tone gela u kosi, značajno kimne glavom, preda vam dokumente, osjećate se kao na konju. Samo za taj, taj, taj oooosjeećajjjjjj!

Još vam preostaje samo uplatiti koji tričavih tisuću kuna za cestarine, drumarine, trošarine, naljepnice, priljepnice, priležnice i ostale zvizdarije...
Izlazite praznih džepova ali punog srca.....Ko ovo more platit!?

Stuka sam pet-šest iljada kuna u čas!
A vozim najobičnije auto, šta bi se reklo, klasa "malih gradskih automobila".
Šta bi bilo da imam čakod bojega?
Ajme nama, vozačka je tuga pregolema...

Ah, sad sam barem miran godinu dana, proša mi je PRS....


<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se