Mada mislim da je potpuno ljudski i razumljivo da javnost, nakon početnog šoka i nevjerice, traži odgovore i odgovornost za užasnu kornatsku tragediju, ipak je vrlo mučno gledati međusobna optuživanja i kopanje po ranama koje još dugo neće zacijeliti.

Sva pitanja mogu se samo svesti na jedno veliko ZAŠTO?
Na žalost, nikakvi rezultati istrage i utvrđivanje odgovornosti, koliko god bili potrebni, neće vratiti izgubljene živote niti ublažiti bol njihovih najbližih. Možemo se samo nadati da ovaj tragičan broj neće biti još veći.

Ovih dana me obuzimaju misli što ja osobno, ili što svatko od nas može napraviti da se na neki način oda počast u spomen na poginule vatrogasce na Kornatima i Hvaru. Jer, budimo realni, o ovom slučaju će se govoriti još mjesec-dva, i sa prvim jesenskim kišama splasnit će zanimanje javnosti. Okrutno, ali istinito. Danak prebrzom ritmu života...



Možda je pomalo pretenciozno sa moje strane, možda je još prerano, ali bavim se mišlju kako bi bilo dobro da se na otoku Kornatu, upravo na mjestu pogiblje kao simboličan čin, posadi po jedan čempres, ili možda stablo masline, za svakog preminulog vatrogasca. Da se na takav način pokaže kako život ipak može biti iznad smrti. Ovih dana je bilo nemoguće stupiti u kontakt sa bilo kime iz NP «Kornati» i vjerojatno će biti raznih prijedloga na koji način obilježiti ovaj tragični događaj, tako da ne pretendiram da je baš ovaj moj prijedlog najbolje moguće riješenje.
Ali...zašto ne?



U svakom slučaju, ako ova ideja i ne prođe na samom Kornatu, akciju «Drvo života» možemo provesti u čitavoj Hrvatskoj, pogotovo u ovim našim primorskim krajevima koji su puni zgarišta, puni ožiljaka na poljima, brdima i planinama. Uglavnom, osnovna ideja je da tijekom slijedeće jeseni i zime, svi oni koji to žele, posade po jednu sadnicu za svakog poginulog vatrogasca. To je najmanje što svatko od nas može napraviti kao znak zahvale. Naravno, ne bi sadili stabla stihijski i kako kome padne na pamet, iskreno se nadam da se u suradnji sa šumarijama i «Hrvatskim šumama» mogu lako naći najbolji načini kako, kada i na kojim površinama sve to napraviti. I naravno – koje vrste drveća posaditi.

Ovo je za sada samo početna ideja, možda je utopistička, možda je iluzorna, može se lako dogoditi da preko tih «naših» stabala opet prođu neki novi požari, ali unatoč svemu, imam osjećaj da vrijedi pokušati. Recite mi što mislite o ovome i dajte slobodno svoje prijedloge.