Na blagdan Svetog Ivana, zaštitnika grada Trogira, točno na drugu godišnjicu osnivanja “Udruge veterana Domovinskog rata Brodotrogir “ koja djeluje u okviru našeg škvera, održana je skromna, nazovimo je tako - svečanost, kojom prilikom je otkrivena spomen ploča svim palim braniteljima u Domovinskom ratu, kao simbolički način zahvale ljudima, našim prijateljima, znanima I neznanima, suborcima koji su svoju mladost, ideale i snove ostavili na nekim bezimenim čukama, rovovima i bunkerima.



Skromno i tiho, bez velike pompe i preuzvišenih govora, zajednički su je otkrili predsjednik udruge Ivica Muštra kao domaćin i njegov kolega iz Vukovara, Vjeran Nadovski, kao dragi gost.



Prisjetili smo se danas nekih, ne tako davnih vremena, koja bi neki možda poetski nazivali – danima “ponosa i slave” a gledajući i osjećajući onako malo realnije – rekao bih prije - dana neizvjesnosti, straha i suza. Prijateljstvo s braniteljima Vukovara simbolički je osnaženo prošle jeseni kada je na obalama Dunava postavljeno sidro – poklon gradu heroju upravo iz našeg Trogira, točnije rečeno – iz našeg škvera.
Pa eto, svake godine u ovo vrijeme nas obuzmu sjećanja na taj prokleti rat, posebno na Vukovar, na žrtve, stradanja, patnju…



Gledajući iz današnje perspektive, u meni se lome dvojaki osjećaji. S jedne strane zaista osjećam ponos što sam bio Hrvatski vojnik u tim užasnim vremenima, običan čovjek u vihoru rata, pacifist po uvjerenju, koji je branio svoju Domovinu onako kako je znao, časno i pošteno…
Ali, gledajući s druge strane - postoji li na ovome svijetu išta glupavije, nemoralnije, gadnije, perveznije i odvratnije od rata?

Čak su mi i besmislene priče o pobjednicima u ratu.
Nema u ratu pobjednika!
U niti jednom ratu.
Nema!!!
To su zablude.
Svaki rat je poraz Čovjeka.

Mir nam danas treba.
I sutra!
Samo MIR…