Aj ća, eto ti ga na!
Mora bit da sam dobro ispa iz đira aktualnih događanja jerbo u zadnje vrime izbjegavam sve moguće vijesti dnevnike, portale i servise koliko god je moguće. Zato me jučer osupnula, štoviše – zgranula vijest da je Cvitanović pušten iz pritvora! N'ti jarca, po3.14zdija sam načisto, eto vam vaše pravosuđe i pravna država, kako možete dopustit da vam se ovi Cvik svima ruga, belji jezikom, diže srednji prst na suđenju, izigrava velikoga bossa a u stvari – nema ga čovik šta vidit, prava mižerja o prežence!

I tako, nakon šta sam na prvi balun ispalija cili rafal konstruktivnih primjedbi na račun zakonodavne, sudske i izvršne vlasti, zaranjajući u dubinu iste vijesti, shvatija sam da se tu uopće ne radi o korčulanskome Cviku, nego o "umirovljenom nogometašu" Igoru Cvitanovića zvanom Cvita!?

N'ti jarca, sa tim umirovljenim generalima, pardon - umirovljenim nogometašima uvik nike zvizdarije. Ma čekaj, da vidim šta je to uopće Cvita napravija?

A-ha, evo izgleda da se sukobija s novinarima nakon šta su ga "provalili" sa izvjesnom mlađahnom kokicom! I šta je nabolje – portali prenose njegovu službenu izjavu koja kaže: "Zaklat ću vas, j**** ću vas u usta!"

Ajme koje šporke riči!
Ma da je mene pitat, za ovo šta je izgovorija, bolje reć – izriga iz usta, ne bi on proveja noć u zatvoru nego bi ga tribalo poslat trideset noći na društveno koristan rad!
Po mogućnosti – u koju spalionicu smeća domaće proizvodnje!

Ali pogledajte šta je smišno, da ne rečm žalosno!
Ovo "zaklat ću vas, j**** ću vas u usta", direktno sam prenija s jednoga internet portala koji je u uskoj vezi s našim blog-servisom pa mi je možda pametnije da ga ne imenujem direktno.
Pogledajte ovo – rič "zaklat" očigledno nije sporna ni problematična u toj rečenici jer je napisana punim "imenom i prezimenom" ali da mi je znat šta je ovo "j****"???
Kakva je to radnja toliko strašnija od klanja kad joj se ovako javno smi samo spomenit jedno jedincato slovo!?
Nemam pojma šta bi to moglo bit?
Koja je to radnja koja počinje sa "j" a pet puti je strašnija od klanja?
Hm...

Šporke riči i beštimje zavladale su svud oko nas.
U skladnom suživotu s demo(n)kratskim napretkom, beštimje, uvrede i prijetnje, svakim danom postaju sve vulgarnije, odvratnije i užasnije.

Ma...pravo za reć, nisam ni mislija ovo spominjat, sve bi isto tako brzo zaboravija da se večeras skroz iznenada opet nisam sitija beštimji i šporkih riči. Odnija sam u fotografa nike svoje slike na razvijanje, meštar mi govori – bit će vam gotovo za petnajst minuti... i onda računam di ću kud ću, ma idem malo učinit đir do rive.
Vrime je omekšalo, nije onakva smrzajica ka prošlih dana, a i tako nisam bija u grad sto godin...

Na rivi tek tu i tamo di koji prolaznik, idealno za učinit koju sliku...
Lipa je jesen u Dalmaciji....





Kad...eto ti najedanput poznate face!
Gelato, moj ratni drug i škverski trudbenik, beštimadur staroga kova, nosi osti priko rive ka da je na alkarskom trkalištu, skače u svoju batelicu, sprema se za «pod sviću»...

- Eeeeeej, aj slikaj me!
- Oću, ali nemoj se puno mrdat!

Taman naletili neki namjerni prolaznici pa stali komentirat u stilu a zašto te ovo slikaju a je li to za Trogirski list oli za Slobodnu, aj slikajte i nas...
A šta se ljudi volidu slikavat...



E.ma nije ni to slikavanje sad puno bitno, nego me moj ratni drug podsjetija na to kako se prije, u nika ne tako davna vrimena, puno lipše beštimalo. Kako sam već spomenija, Gelato je beštimadur prve klase, ali kad on beštima, to je prava fešta od beštimji, ma to vam je za pravo reć – poezija od beštimanja.

Ni slučajno onako grubo i šporko kako je vika umirovljeni general, pardon - nogometaš Cvita, pa na kraju završija u prežunu...

Za pravo reć, nije ni za očekivat od jednoga balunjera da citira Aristotela, Spinozu ili Sorena Kierkegaarda, ali opet...
S druge strane, nisam siguran je li to zbog puke nostalgije, ali imam osjećaj da ljudi nekih davnih godina nisu bili toliko opterećeni šporkim ričima i čudnovatim rečeničnim konstrukcijama, ka recimo nebuloznim dovođenjem u lascivnu vezu reproduktivnih organa ljudi, čak i životinja, s pripadnicima kako uže, tako i šire rodbine, pače i tazbine.





Ma mislim... i onda su bile šporke, ali su bile drugačije.
Čak smo i mi dica smili govorit "enti miša potopira", to je onako bilo najblaže, bezazleno...
A bilo je i zanimljivih kombinacija ka recimo "benti male postole" ili "benti žicu di je Cvita mudante sušila..."
Ili ono kad bi se ljudi pokarali, cili bi se zaškarpunili, vikali, jaštrili, ali šta se vriđanja tiče, ritko bi to išlo više od onega "ajde buzdo, ne pizdi!"

Beštimanje ne smi bit primitivno, u stvari - u beštimjama se najbolje iskazuju, s jedne strane maštovitost i kreativnost širokih narodnih masa, a s druge strane kompleksi, strahovi i traume, čak ću bit toliko drzak pa reć kako je beštimanje izraz ili odraz kulture jednoga naroda.

Benti narod koji ne zna beštimat!
Ali onako lipo, ljudski, pošteno, a ne vako ka šta je danas zavladalo...
Jerbo, danas su neki ljudi postali beštimje same za sebe, ne moraju reć niti jednu rič, ali cila njihova pojava, izgled, pogled, moti, sve mi pari ka jedna teška beštimja.
Šporke riči za gruba vrimena...