"Senzibiliziranje javnosti" vezano za likvidaciju hrvatske brodogradnje očito se odvija po vrlo dobro osmišljenom scenariju. U pravilnim vremenskim periodima koji u posljednje vrijeme postaju sve učestaliji, domaćoj se javnosti serviraju višestruko izvrnute "činjenice" koje nedovoljno upućenima vrlo jasno daju do znanja kako je gašenje jedne prezrene gubitničke "niškoristi" grane industrije praktično gotova stvar i kada se još i ta formalnost obavi, u našoj državi će procvjetati sve što cvasti može u tisućama boja, nitko više neće morati plaćati multimilijunske gubitke lijenih brodograditelja, razvijat ćemo turizam visoke klase, imati ćemo kockarnice, igrališta za naše tradicionalne igre kao što su golf, polo i kriket, sve će biti lijepo, divno i krasno.

Jutros je u Slobodnoj Dalmaciji osvanuo još jedan u nizu spektakularno naslovljenih a u stvari lukavo sponzoriranih priloga u kojem izvjesni Slobodan Ljubičić , navodni splitski poduzetnik (da se razumijemo – to nije onaj zagrebački Slobodan Ljubičić – Kikaš, bivši šef Holdinga) poziva radnike da sami sruše "Brodotrogir".
Umjesto dizalica, prašine od pjeskarenja, trulih puntižela i ruzinavih brodova koji nagrđuju djevičanski krajolik oko stare gradske jezgre, poduzetnik Ljubičić nudi oku puno ugodnije prizore poput luksuznih urbanih vila, velebnih stanova, hotela i pitaj dragog Boga čega još sve ne.

Divno!
Pa tko to ne bi želio gledati vile, hotele i luksuzne apartmane na poluotoku Cumbrijanu umjesto nevoljnog i neželjenog gubitaškog škvera?

Ipak, daleko najbolja izjava poduzetnika Ljubičića u današnjem članku glasi: "Osobno sam mišljenja da je upravo to rješenje koje nudi novu budućnost cijelom Trogiru, gdje, da je bilo pameti, nikada i ne bi bilo brodogradnje"
Bravo Slobodane Ljubičiću, prosvjetli nas ti kad se već prethodnih desetljeća nitko pametan nije našao da nam objasni kako su nastali svi oni silni brodovi koji su osvajali prestižna svjetska priznanja nego kao proizvod takve "nepameti."

Što je trogirski škver značio za čitav grad, što je sve izgradio, kome je sve pomogao, činjenice su koje vrlog poduzetnika Ljubićića vjerojatno ne zanimaju.
Ostavimo za danas priče o stanju u brodogradnji, financijskom slomu, neradu, lopovluku, korupciji i svemu ostalom što je dovelo do ovakve situacije. O tome sam već nekoliko puta pisao i nema smisla ponovno izlagati svoja stajališta i viđenja. Brodograđevnu struku i tako nitko ništa ne pita.
Pokušajmo napraviti korak naprijed i pogledati kako će sve to izgledati u skoroj budućnosti– dakle, škver smo pokopali, bacili u ropotarnicu povijesti, na tom atraktivnom prostoru grade se vile, stanovi i hoteli, tek su nekakvi «bezveznjaci» ostali bez posla.
Koja je alternativa?
Nisam nikada do sada čuo da se u takozvanoj «gospodarskoj zoni Plano» namjeravaju graditi novi proizvodni pogoni koji bi "apsorbirali" barem dio otpuštenih radnika brodogradilišta!

Proizvodnja, što je to?
Zar je nama u Hrvatskoj potrebna ikakva proizvodnja?
Ma kakva proizvodnja, što bi mi to trebali proizvoditi ako već možemo graditi bezbrojne shopping centre u kojima ćemo kupovati grah iz Kine, lignje iz Patagonije, blitvu iz Zanzibara?
Dakle, nova proizvodna radna mjesta se ne nude – to je neosporna činjenica.

Poduzetnik Ljubičić kaže da će uposliti čak i više ljudi nego što sada radi u Brodotrogiru, ali na poslovima "rušenja i demontaže" sadašnjih pogona!?
Što nakon toga?

Hoće li radnici nakon "rušenja i demontaže" početi raditi na poslovima "građenja i montaže?"
Naravno – vila, stanova i hotela...
Postavljam još jedno pitanje – tko će stanovati u tim vilama, stanovima, tko će dolaziti u velebne hotele?
Oh, kako da ne, stanovat će vjerojatno umirovljenici iz velike Europe, dolazit će turisti leva-leva!
A – ha, znate li koliko?

Sa velikom sigurnošću mogu reći - dva mjeseca godišnje, konkretnije – u srpnju i kolovozu!
Tada će biti puno, krcato, prenatrpano, ali ostalih deset mjeseci, ti će prostori zjapiti prazni.
Takvih «mtvih gradova» imamo već danas na jadranskoj obali koliko god hoćete!
Evo dođite upravo sada, ovog vikenda, pokazat ću vam bez po muke nekoliko primjera avetinjskih pustih «vikendaških» i «turističkih» naselja. Zatvoreni prozori, na ulicama nikoga, ni čovika, ni maške ni pasa...
Nemojmo biti naivni – sve te priče o hotelima i apartmanima, tek su šarene laži, puste tlapnje i mazanje očiju. U pozadini svih priča o restrukturiranju, zbrinjavanju radnika, prenamjeni i boljoj budućnost, krije se nesmiljena i žestoka bitka za turbo - atraktivan prostor.

Stoga i nije previše čudno što se u te manje-više zakulisne igre pokušavaju progurati mnogi sumnjivi igrači.
U novinama piše slijedeće - Slobodan Ljubičić splitski poduzetnik koji se uglavnom bavi nekretninama, do sada medijski neeksponiran, četiri mjeseca s inozemnom partnerima priprema projekt kreiranja novog grada u Trogiru, koji bi trebao niknuti na mjestu Brodotrogira.

Ono što je meni posebno zanimljivo jest činjenica da se nigdje ne spominje koja je to firma «poduzetnika» Ljubičića, nigdje se ne navodi ni naziv ni sjedište, kakve su joj reference?
Poduzetnik Ljubičić kaže da je do sada već uložio preko milijun eura u izradu dokumentacije.
Netko tko ulaže milijune u izradu dokumentacije, zasigurno bi morao biti "moćan" i barem relativno poznat. Zar nije čudno da nigdje na internetu ne mogu saznati ništa više o gospodinu Ljubičiću osim u svijetlu ovih napisa o "Brodotrogiru". Tko je taj "ugledni poduzetnik" čiji telefonski broj nije moguće naći čak ni u telefonskom imeniku?

Hm... očito je da su "šporka posla" u pitanju kao i što je vrlo vjerojatno da nas svi ti "trgovci nekretninama" koji love u mutnom žele uništiti i pokopati obećavajući kule u oblacima i gradeći nekakve imaginarne "mrtve" gradove.
Blago nama!