Sinoć je na solinskoj Gradini započelo "jubilarno" trinaesto izdanje Salona ethnoambient festivala, ljetnog događanja koje se bez imalo ograde može okarakterizirati kao "totalno drukčije od drugih" i koje je svih ovih godina steklo gotovo kultni status među ljubiteljima dobre glazbe.
Festival je s par uvodnih rečenica otvorio Mojmir Novaković, spiritus movens Ethnoambient festivala, no skroman po prirodi, nerado će sebi dodijeljivati zasluge već se s nekoliko riječi zahvalio svojim suradnicima za koje "nitko ne zna" a bez njihovog doprinosa, ovakav festival zasigurno ne bi bio moguć. Jedna od najvažnijih karika Ethnoambienta je i naša blogerica Oceana, ali eto, vidite kakvi se ljudi tu okupljaju, tihi i samozatajni, ni od nje sigurno nikad niste čuli neukusna razmetanja. A kad već Mojmir i Oceana neće sami da se hvale, onda ću iskoristit priliku pa ću glasno uzviknuti - svaka vam čast ljudi!



Jer toliko dobre energije, pozitivnih vibracija, ispreplitanja izvođača, publike, pjesme i plesa, rijetko gdje možete doživjeti. Ethnoambient Salona festival - praznik je kulturne raznolikosti, prilika za zbližavanje ljudi koji žive jedni pored drugih a tako se malo poznaju, ali i najbolji način za upoznavanje sa kulturama dalekih zemalja.
Eto na primjer - što znate o Maliju?
Gdje se točno nalazi Mali, koji mu je glavni grad, siguran sam da ovako na "prvi balun" malo tko može odgovoriti.
Kakva se muzika sluša i svira u Maliju - još manje.

Vieux Farka Toure i njegov bend, sinoć su donijeli Afriku na solinsku Gradinu, donijeli su ritam, pokret, ples života ljudi koji žive na rubu pustinje Sahare, a šum vode rijeke Jadra koji je proticao kojih dvadesetak metara od pozornice podsjetio nas je kako smo u konačnici svi dio istoga svijeta i da je muzika jezik kojeg svi možemo razumjeti.





Vieux Farka Toure sin je poznatog Alija Farka Tourea, virtuoznog gitarista iz Malija kojemu je kako saznajemo na njegovim internet stranicama, odrastanje uz poznatog oca bilo više prokletstvo nego blagoslov.
No, bez obzira na sve, od gena genijalca zasigurno nije mogao pobjeći ni naš Vieux u što smo se mogli uvjeriti u sinoćnjem nastupu.
Mali je veliki!

Za mene je prilično iznenađujuće bilo saznanje da pravi afrički zvukovi izlaze iz sasvim "običnih" instrumenata. Akustična, električna i bas gitara uz "normalne" bubnjeve i tek jednog majstora na originalnim udaraljkama, stvorili su takvu raskoš glazbe da smo se svi u publici osjetili doslovce uronjenima u neki, do sada nepoznati medij, neki fluid na razmeđi stvarnosti i fantazije, realnosti i iluzije...

















Publika je nepogrešivo osjetila da se događa nešto veliko tako da se plesalo ispred, ali i iza pozornice, stvorila se atmosfera kao na kakvom kućnom tulumu na kojem se svi znaju i uživaju zajedno do iznemoglosti.
Ali upravo to je Salona ethno ambient, upravo je to "ono nešto" koje proizilazi ne iz sponzorskog novca i medijske pompe već ono čisto, što izvire iz ljudske duše, kreacije i imaginacije.







Večeras (u petak) na Gradini nastupaju Arkul iz Bosne i Hercegovine i "kućni" bend ethnoambienta Kries Mojmira Novakovića. Sutra (u subotu) Altanka iz Bjelorusije i Cimarron iz Kolumbije.

Stoga dođite, dođite iako možda i nemate volje, dođite sa svim svojim svakodnevnim problemima, strahovima i brigama koji vas muče. Vjerujte mi, nakon ovakve "terapije", ništa vam više neće biti teško!