ponedjeljak, 02.08.2010.

~Mrduja je naša!
~

Legenda o potezanju Mrduje stara je vjerojatno stoljećima već, ali eto za ovu priliku nije je zgorega ponoviti još jednom. Naime, za one koji malo slabije poznaju ovaj naš dio svijeta, Mrduja je otočić nevelikih dimenzija kakvih na našem plavom Jadranu imamo u o-ho-ho broju i na prvi pogled baš po ničemu nije posebna, čak bi je neki geografski čistunci prije proglasili hridi nego otočićem, ali unatoč svemu, Mrduja se i te kako izborila za svoje časno mjesto među jadranskim škojima ponajviše zahvaljujući svome položaju. Smještena u Splitskim vratima, otprilike po sredini prolaza kojima vjekovima prolaze brodovi prema dalekim obalama, Mrduja je oduvijek imala strateški značaj, tako da je onaj koji je gospodario njome slobodno mogao postaviti carinsku ispostavu na njezinim škrapama.

I kako to kod nas obično biva, najbliži susjedi odvajkada su u nekim zavadama čak i oko beznačajnih međa a kamo li neće oko ovakve strateške točke pa su se prema davnoj legendi, Šoltani i Bračani jednom skupili oko Mrduje i potezali je konopom svaki na svoju stranu, prvenstveno s namjerom da jednom zauvijek dobiju odgovor na sudbonosno pitanje - čija je Mrduja?



Ako je vjerovati očevicima, sukob gigantskih razmjera trajao je satima i dok su se ljuti ratnici u čudu pitali “il’ se Mrduja priteže il’ se konop rasteže", konop je već dosegnuo krajnju točku svoje tolerancije i u jednom trenutku jednostavno - pukao! Tako su za vijeke vijekova ostali nerazjašnjeni imovinsko-pravni odnosi između Šoltana i Bračana, a neki spretni i bistri ljudi s obe strane Spliskih vrata odlučili su ovaj događaj uprizoriti i napraviti od njega pravu atrakciju.



Kako mi se ove nedjelje pobrkalo sve što se pobrkati može, barem što se planova tiče, plovidba prema Mrduji već je bila otpisana stvar, ali zahvaljujući mojoj tovarskoj upornosti, da ne kažem ludosti, ipak smo krenuli preko "velikog mora." Nošeni valovima popodnevnog maeštrala okrenuli smo puntu Čiova bez ikakvih problema, a tada nam je slijedilo još najmanje dva sata u tapa-tapa ritmu preko Bračkog kanala.



U međuvremenu, ovaj maeštralić koji nam je tako fino gugutao sve dok je puhao u krmu, u novim se okolnostima potpuno razgoropadio tako da su nam njegovi valovi koji su sada dolazili točno u desni bok donijeli prilično problema. Malo valjanja na jednu bandu pa malo na drugu pa se u čas propne pa se spušta pa stenje pa posrće, o bložemili, tako sam čvrsto držao kormilo da su mi prsti doživjeli da prostite - ukrudbu, tako da još i sada jedva tipkam po tipkovnici.

Da se u tom modrom prostranstvu ne bi osjetili samima i izgubljenima, pobrinuli su se neki dražesni brodići kao na primjer katamaran "Croazia Jet", inače prava beštija od broda.



Ovaj "špagetar" tako prokuva more oko sebe, da kad jednom naiđeš na njega, moraš biti pripravan na pravi rodeo na valovima. Kako je to izgledalo kad su se "normalni" valovi spojili sa ovim "beštijinim", uhhh... bolje da ne pričam.

Nakon tako šokovitog bliskog susreta, po desnom boku nas je sustigla ribarica ne odveć poetičnog imena - "Sardina."





Ipak, iskoristili smo njezinu brazdu da ugrabimo malo mirnijeg mora, a po ulasku u Splitska vrata primjetili smo još nekoliko brodića koji su nam se približavali s bračke strane. Eto nas konačno, nakon dobra tri sata plovidbe pred Mrdujom, a naše strahove da smo možda promašili termin čitavog događaja, brzo su odagnale čitave salve sirena, bengalki, zastava, atmosfera tako vruća kako i priliči velikom megdanu.









Zapadno od Mrduje poredali se Šoltani, potpuno nabrijani da u odlučnom trenutku potegnu na svoju stranu.
S druge strane, navalili Bračani sa svojim brodicama i to u takvom broju da pretpostavljam kako su animirali svu bračku dijasporu, tamo od Punte Arenasa pa sve do Pittsburga. Brodice male, brodice velike, motornjaci, jedrenjaci, kajaci, čamci za spašavanje, čega sve tu nije bilo...









Došao je i taj odlučan čas - top s Mrduje označio je početak velike bitke!



Vuku hrabri Šoltani, vuku junaci Bračani, ali Mrduja se ne pomiče ni za milimetar!





U jednom trenutku, Šoltani izvlače asa iz rukava - jedan kruzer giga dimenzija došao je pomoći ćuvitarima!



Bračani su zbunjeni, pregrupiraju svoje snage...



U međuvremenu, potežu svoje veze u Jadroliniji, pa u pomoć Bračanima priskače trajekt Marko Polo!



Bitki se ne vidi kraj, niti jedna strana ne pokazuje ni najmanju namjeru da odustane, odlučili su se boriti do zadnje kapi bevande!

U neposrednoj blizini sve ove gungule, jedan bračni par u "zlatnim" godinama, uopće se nije obazirao na sve što se događa oko njih...



Konačno, nakon prave epopeje, časni ocjenjivački sud izdao je naredbu za prekid neprijateljstava i povukao se na vijećanje...
Pretpostavljam kako časnom sudu zadatak nije bio jednostavan, u pomoć su im priskočili stručnjaci geofizičkog zavoda i planetarija Tehničkog muzeja koji su na temelju svih relevantnih podataka došli do zaključka da se Mrduja ipak pomakla prema Braču i to čak za jedan pikometar!

Naravno da je takva odluka izazvala salve oduševljenja na bračkoj strani, ali Šoltanima treba skinuti kapu jer osim što su bili brojčano inferiorniji, još su i vremenske prilike, vjetar i valovi, ovoga puta bili više naklonjeni Bračanima.

Nakon završetka bitke i potpisivanja mirovnog sporazuma, slijedila je zapovijed s admiralskog broda - a sad svi u Milnu na veliku feštu!

A nama je preostala još jedna odiseja preko Bračkog kanala, opet s valovima mrtvog mora i to ovoga puta za promjenu - u lijevi bok.
Ipak, u smiraj dana, "izgubljeni" na pola kanala, sve je dobilo neki dublji smisao...
Ploviti se mora...





Naposlijetku, čija je Mrduja?
Pa naša, naravno!




<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se