nedjelja, 15.08.2010.

~Kad Neretva nebu uzleti...
~

Ovaj post sam vjerojatno trebao pisati pod radnim naslovom "zašto volim Maraton lađa..." No, sigurno bih odmah upao u zamku velikih riječi i zapetljanciju rečenica, a sve s namjerom kako što jednostavnije dočarati tu čudesnu erupciju energije, ponosa, junaštva i elementarne ljudske radosti koja je ove godine evo već po trinaesti put eksplodirala u dolini Neretve.



Dakle - zašto volim Maraton lađa?
Pa... sam Maraton kao Maraton je tu možda i najmanje važan, jednostavno - svaki put me iznova fascinira spoznaja kako jedna ljudska ideja stvorena u nekom sasvim običnom trenutku može potpuno promjeniti svijet oko sebe. Prije petnaestak godina, neretvanska lađa bila je gotovo zaboravljena, tek su rijetki primjerci ostajali potopljeni među riječnim rukavcima s namjerom da se na takav način konzerviraju i zaštite od potpunog propadanja. I onda iznenada - bljesne ta misao, ta sjajna ideja o veslačkoj utrci od Metkovića do Ploča i to upravo onako kako su nekada veslali naši stari. Udruge lađara postale su najomiljenija okupljališta ljudi u svim mjestima doline Neretve, za maraton se živi tokom cijele godine, za maraton ništa nije teško...



Iz godine u godinu se ponavlja ova čudesna priča i svakog, baš svakog puta kada posljednja lađa prođe ispod pločanskih mostova jedni drugima kažemo - pa čekaj, ovo je bilo najbolje do sada, nemoguće je ovako nešto nadmašiti...
A onda već slijedeće godine, druge subote u kolovozu, Neretva napravi novi mirakul...



U Metković treba doći barem dva sata prije najavljenog starta. Ekipe se pripremaju, dogovaraju taktiku, pažljivo provjeravaju svoje lađe da sve bude onako kako treba biti.



U zraku se osjeća uzbuđenje, slivaju se rijeke ljudi iz Dalmacije, Hercegovine, dubrovačkog kraja, Pelješca, Korčule...



Tada na scenu stupa glavom i bez brade sam Knez Domagoj, postrojava sve neretvanske junake u jedan stroj



Tu je i Predsjednik Republike da svojim prisustvom oda priznanje svim sudionicima



Dok se snažne muške ruke pripremaju za megdan svih megdana, predstavnice ljepšeg spola još jednom dokazuju da i one imaju srce u junaka!







Dvadesetak minuta prije starta, posade izlaze na zagrijavanje



A onda se vezuju za metkovski most, svaka lađa po točno određenom redoslijedu, na mjestu kojeg su zaslužili u prethodnim kvalifikacijama



Deseci tisuća ljudi na obalama Neretve očekuju najsvečaniji trenutak - uz prve taktove Lijepe naše, zavlada veličanstvena tišina...

A onda...
U trenutku kada se označi start Maratona lađa, svi oni ježurci koji prolaze kroz naša tijela eksplodiraju u jedan zajednički trenutak ponosa i slave, trideset i pet neretvanskih lađa jurnu kao iz katapulta ispaljene, stotine vesala u fantastičnom ritmu grabe naprijed, naprijed, napriijed...











I dok se još ne snađete od takvog šoka, lađe su već odmakle nizvodno, svi prateći brodovi za njima, a sama Neretva kao da sama stvara stepenice za nebo...



Istovremeno s lađama, kreću na stotine, na tisuće, automobila, motora, bicikleta, aviona, vlakova, helikoptera...





Negdje prije Opuzena sustižemo lađe, zvone zvona sa svih crkava, sviraju sirene, Neretvani navijaju za "svoje", ali svaka, baš svaka posada dobija zasluženi pljesak podrške







Pred Kominom totalni urnebes - njihovi Gusari vode za pola duljine lađe, Komin gori!



Veslaj, veslaj, veslaj!!!







Nešto prije "velikog mosta" preko Neretve, lađe skreću u Crnu rijeku gdje su mogućnosti pretjecanja znatno manje



Sada svaka posada izvlači snagu iz mišića za koje nisu ni znali da postoje



Prije ulaska u Ploče potrebno je prijeći trijumfalnu kapiju



Kominski gusari zadržavaju neznatnu prednost, a samo metar iza njih su posade Stabline i Baćine



Uzbuđenje dostiže vrhunac, među svim gledateljima koji aplaudiraju vjerujem da nema onoga koji nije poželio uskočiti u neku lađu i zaveslati





Zašto volim Maraton lađa?
Iz jednostavnog razloga - jer na Maratonu pobjeđuju svi, od prvog do zadnjeg veslača, od prvog do zadnjeg navijača, pobjeđuje radost, pobjeđuje viteštvo, pobjeđuje Neretva!

I naravno-nakon svega slijedi velika fešta, kako i dolikuje.

Između pedeset tisuća ljudi na pločanskoj rivi, ovoga puta nisam uspio pronaći Modesti Blejz, iskreno, nakon svega proživljenog, teško sam pronalazio i samog sebe...
Ali bit će prilike wave

Maraton lađa na Neretvi, ma neeeee, ne može biti bolje od ovoga
Nema šanse!
Ili ipak ima!?




<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se